Je li 47 godina života puno? U usporedbi s vječnošću... sigurno poput bljeska, ali ako je riječ o zemaljskomu životu - dovoljno da čovjek postane ili simbol herojstva ili zvjerstva u prostranstvima ljudske povijesti. Dokazala su to dvojica muškaraca u svojih 47 godina života u istomu povijesnom razdoblju. Obojica su bili ministranti, često pristupali ispovijedi i pričešćivali se, sanjali o svećeništvu i misionarskomu djelovanju. Obojica su dobro učila. Imali su vrlo slične psihološke osobine: voljeli su prirodne znanosti i imali organizacijske sposobnosti. S vremenom su obojica željela osvojiti svijet za svoje ideale, i to nasljedujući put slijepe poslušnosti. Godine 1941. njihovi su se putovi isprepleli. Jedan od njih bio je o. Maksmilijan Kolbe, utemeljitelj i gvardijan Niepokalanowa (Grada Bezgrešne), tada zatvorenik u logoru Auschvvitz, a drugi graditelj i zapovjednik koncentracijskoga logora u Auschwitzu, Rudolf Hoss.
Prvi je postao simbol herojske ljubavi prema bližnjemu, drugi simbol mržnje čovjeka prema čovjeku. Kako je do toga došlo kada su im prve godine života bile tako slične, a psihološke osobine gotovo jednake? Ova knjiga, temeljena na povijesnim činjenicama, ima zadatak pomoći čitatelju pronaći odgovor na to pitanje koje se postavlja pred svakoga čestita razumna čovjeka.


(tekst s korica knjige)