Albert Schweitzer jedinstvena je pojava svjedoka onoga što je proučavao: pomno iščitavanje Isusove poruke, koju shvaća kao eshatološku poruku – za razliku od liberalne teologije – te mistike apostola Pavla, dovelo ga je do radikalnoga prakticiranja kršćanske etike te je velik dio svojega života posvetio brizi za gubavce u bolnici koju je sam osnovao u Gabonu. Njegova je egzistencija bila usmjerena k asimilaciji s Isusovom voljom, koja uključuje duboko poštovanje prema životu.
Kod Schweitzera se mistika i proučavanje susreću u čudesnoj sintezi, uzajamno se hraneći kao svjedočanstvo da se povratak autentičnom Isusu ne događa jednostavno povijesno-kritičkim istraživanjem, kojim se on također opsežno bavio, nego ujedinjujući istraživanje s prihvaćanjem prakse koju je isti taj Isus živio pod vidom kraljevstva Božjega.

(tekst s korica knjige)