U svojoj nedavno (2009.) objavljenoj knjizi Buduća Crkva američki publicist John L. Allen (r. 1965.) − jedan od najvrsnijih vatikanista i pisaca koji se bave sadašnjošću i budućnošću katolicizma − iznosi na svjetlo dana analize sadašnjega stanja i vlastita predviđanja smjerova u kojima će Crkva ići prema 22. stoljeću, a osobito onoga što će se događati do g. 2050.

Autor u tom smislu izdvaja deset trendova, odnosno čimbenika koje smatra bitnima za perspektivu i budući profil katolištva, pa i ukupnih svjetskih odnosa. Ti su trendovi: (1) nastajanje svjetskoga katolištva sa sve većim oblikotvornim utjecajem Juga (Latinske Amerike, Afrike i Azije); (2) utjecaj zapadnjačkog sekularizma na obnovu i jačanje katoličkog identiteta; (3) odnos katolištva i islama, odnosno kršćana i muslimana; (4) uloga „nove demografije“ u ukupnosti međureligijskih odnosa; (5) jačanje uloge laika i širenje njihove crkvene službe; (6) biotehnološka revolucija i s time povezana osjetljiva pitanja bioetike; (7) globalizacija i istodobna ‘glokalizacija’; (8) novo značenje ekologije za katolički svijet kao područja skrbi za život i opstanak ljudske vrste; (9) jačanje multipolarizma i izranjanje novih velesila na svjetskoj pozornici nasuprot dosadašnjoj dominaciji Zapada, odnosno Sjedinjenih Država; (10) silovito jačanje pentekostalizma u sklopu protestantizma, odnosno karizmatskog pokreta u okviru katolicizma.

Knjiga je mnogo više od egzaktne analize i realne projekcije očekivanih kretanja unutar katolicizma, kršćanskih crkava i drugih vjera; ona kao na dlanu iznosi konture onoga s čime će se svijet u cjelini suočavati.