Dijete, škola i roditelj, odnosno učenik, škola, i obitelj nisu samo vrhovi trokuta čija bi međuovisnost simbolički bila predstavljena stranicama toga trokuta. Ta tri pojma jesu klupko, i to zamršeno. U tom je klupku vidljiva samo njegova površina. Kakvi su sve končići u njegovoj nutrini i na koji su način zamršeni, nepoznato je. Dijete, škola i roditelj najznačajniji su čimbenici života. Oni upijaju najviše vremena i energije te zbog toga zaslužuju pozornije i bolje upoznavanje njihovih osnovnih obilježja. Još je značajnije otkrivanje njihova uzajamnog utjecaja. U tom suodnosu stvaraju se nove kvalitete i tako se obogaćuje riznica ljudskog postojanja. Pokušat ćemo upoznati do sada manje poznate specifičnosti djeteta, škole i roditelja, odnosno učenika, škole i njegove obitelji. Nastojat ćemo razmrsiti čvorove u njihovim suodnosima. Na kraju, treba potražiti prikladniji put usklađivanja škole, učenika i obitelji u cjeloviti sustav. Razumjeti školsko dijete znači, prije svega, poznavati njegov predškolski razvoj i promatrati ga u dinamičkom jedinstvu s roditeljem. Izdvojeni prikaz psihičke strukture djeteta, sudionika školske sredine i roditelja, ima samo didaktičko značenje. Praktični pristup pripada upoznavanju suodnosa tih triju čimbenika: djeteta, škole i roditelja. Središnji objekt promatranja je dijete, škola je instrument frustracija, ali i gratifikacija, dok su roditelj i nastavnik najznačajniji instrumenti korekcije cjelokupnoga djetetova razvitka. Predškolsko i školsko djetetovo razdoblje pripadaju krugu najznačajnijih interesa društva, a roditeljima je dijete osnovni motivacijski čimbenik gotovo svih aktivnosti. Zbunjenost nastavnog osoblja i roditelja u susretu sa suvremenim problemima djece i omladine, kojima je nejasan vlastiti položaj, uvjetuje nužnost pažljivog pristupa i razumijevanja barem dijela to