Zgodno je primijetiti, kako je poruka knjige zapravo jednostavna i sveopća u svim poglavljima: moguće je resetimnje života! Uz Rabbija iz Nazareta, naravno. Kako pater piše "ne gledam u kavu, ne gledam ni u gemišt" i "nije sve ni crno ni bijelo, ima mnogih nijansa sive", možemo shvatiti u kakvom je tonu pisana knjiga, prema istinitim događajima, koja silno i nedvosmisleno želi progovoriti onima koji se bore s grijehom. Postoji nada, postoji utjeha i mir: u Isusu Kristu. Na tragediju i tamu grijeha polaže jedan melem: Božje milosrđe. Možemo ga nazivati personom suspektnih intencija, propalim pjesnikom i nesuđenim spisateljem, koji je u slobodno vrijeme i slobodan zidar (vazda nešto sitno zida po vrtu) te nije ljubitelj crkvene ezoterije već uporno zagovara degraševinizaciju svih relevantnih struktura; ali nikako mu ne možemo zanijekati milosrđe prema najmanjima, drugačijima, odbačenima, slomljenima, uništenima. Kaže da mu je tu ljubav dao Isus tražeći jasno od njega da ju dijeli, sve dok jednom ne zaboravi disati. Dakle, čitajmo polako, u suzama kajanja i u suzama smijeha; uključimo se svi u pro-life borbu, razmišljajmo o našem življenju egzistencije u kojoj jesmo, naučimo se promatrati život i iz drugih perspektiva i pozicija, pružimo ruku čovjeku u živomu blatu, budimo učenici Onoga kojega ispovijedamo svojim Gospodinom i Bogom. To je autor i samo to je htio poručiti i naglasiti. Ostalo su koincidencije i nedokazane teorije zavjere. Uostalom, zakoračite u njegov svijet u ovim stranicama, pa će vam sve biti jasno. K'o sunce.

(tekst iz Uvoda)