Čitateljima se odmah ispričavam zbog viška patetike sadržane u naslovu, Matoševim stihovima i u posveti. Ali knjiga nije patetična. Ona je surovo realna, nastala iz želje da racionalnim argumentima prikažem stanje u kojem se nalazi naša zemlja nakon pobjedničkog rata i ostvarene, nesalomljive volje za slobodom i nezavisnošću, u vremenu novih teških iskušenja, na još jednoj prekretnici. Njezin prvi dio donosi osam eseja o hrvatskoj političkoj i društvenoj stvarnosti danas na izmaku prvog desetljeća dvadeset prvog stoljeća. Pišem o najbolnijim, najaktualnijim i najspornijim temama: o novim integracijama i (samo)negacijama na koje se Hrvatska sprema glavom bez obzira nakon desetljeća samostalnosti, o jednom razornom stilu vladanja i upravljanja zemljom, koji je sav u znaku zadovoljavanja osobnih pohlepnih nagona i prohtjeva, služenja stranim interesima i robovanja tuđim vizijama i planovima, a protiv interesa, želja i povijesnih iskustava samog naroda i njegovih najboljih egzemplara, o međunarodnom sudu i suđenju na kojemu su se prividno našli pojedinci, a u stvari cijeli narod i država, o povijesnim zabludama i nacionalnim podjelama.

Naslov knjige je u stvari jedan Motošev stih iz poznate pjesme 1909. koja me u gimnazijskim danima istinski potresla i nadahnula, stih koji glasi: "Jer Hrvatsku mi moju objesiše". Umjesto ove zadnje riječi stavio sam ipak samo tri točkice, jer mi je ta riječ izvan pjesme preteška i neprimjerena, a i stoga da ne budem odveć sugestivan. Vama dragi čitatelji ostavljam namjesto tih točkica upisati koji vam drago glagol u aoristu. Recimo, poniziše, razoriše, pokradoše, opljačkaše, osudiše i tako dalje i tome slično. Bit će mi drago i ako ništa sličnoga ne želite dodati, ako jednostavno vaša misao, stav i osjećaji ne idu u tom pravcu, ako ste optimistični i zadovoljni....