Odmah nakon Drugoga svjetskog rata, u Barbarinu ugljenokopu, kraj maloga slovenskog mjesta Hude Jame, ubijeno je oko tri tisuće ljudi, među kojima je i veći broj žena i djece. Radilo se o mnoštvenomu umorstvu bez ikakve istrage i suđenja. Stratište kraj Hude Jame samo je jedno od 1.700 dosada poznatih mnoštvenih stratišta, koja zorno svjedoče o pripremanju i sustavnosti zločina, koje je, nakon Drugoga svjetskog rata, počinila izopačena (totalitarna) jugoslavenska komunistička vlast.
Knjiga Romana Leljaka Huda Jama potanko nam otkriva strašnu istinu, koja se, u Hudoj Jami i cijeloj Jugoslaviji, događala u poraću 1945. godine. Isto tako, knjiga pokazuje da, nažalost, ni sada, u poslijekomunističkim društvima, nema ustanovne volje za suočavanje s istinom o zločinima jugokomunističke vlasti, pa se taj teški teret tih zločina prenosi i na buduće naraštaje.

(tekst iz Predgovora)