Duhovne "Ispovijesti" Petra Favrea, koji je živio u punini kulturnih prevrata 16. stoljeća pružaju nam neobične sličnosti sa stanjima duha mnogih naših suvremenika koji su otvoreni nadahnućima Duha i Mistike. Ova dva razdoblja po tolikim su stranama usporedni; i zato nije čudno što jedan današnji kršćanin susretne u Favreu misli i osjećaje za koje je naše vrijeme otvoreno, i da u njemu otkrije iskustva koja su sposobna da osvijetle određene suvremene osobne i skupinske zagonetke.
Favre, mladi Savojac vrlo živahne osjećajnosti, kojega privlače ne samo studiji koje su mu rodni brjegovi dopuštali, nego i veliki studiji basnovitoga pariškog Sveučilišta, unosi u tu osjećajnost ispravan i čist duh, preko kojega su ipak prošla nebrojena uzbuđenja, koja njegovo pero znade razglobiti s nenadmašivim gledanjem unutrašnjosti. Samo duboko i pronicavo iskustvo Ignacija Loyolskoga, s kojim mu je dana milost da se susretne i da s njim provede deset godina života i studija, uspijeva ga izvući iz onih suhoća i usmjeriti ga u širine duhovnog života.
Ispovijesti, koje se kao pravi i vlastiti unutrašnji dnevnik, protežu na ograničen broj godina, u presjecima duha, koji se često otkrivaju, dopuštaju vidjeti postupno unutra bitna usmjerenja svega Favreova života, kojima postupno prevladava utjecaj Duha
Svetoga.