Posljednjih mjeseci njemački su Židovi istrgnuti iz mirne životne kolotečine. To ih je prisililo da razmišljaju o sebi, svome biću i svojoj sudbini. Židovsko se pitanje međutim, zbog suvremenih događaja, nametnulo i mnogim nepristranim promatračima. S velikom ozbiljnošću i sviješću o odgovornosti njime su se pozabavili, primjerice, u krugovima katoličke mladeži. Tih mjeseci često sam se u mislima vraćala svome razgovoru od prije nekoliko godina s jednim svećenikom redovnikom. Predlagao mi je da, kao dijete židovske obitelji, zapišem sve što iz iskustva znam o židovskom čovještvu, jer su te činjenice tako slabo poznate ljudima sa strane. Mnoštvo drugih obaveza tada mi je priječilo da se tomu ozbiljnije posvetim. Kad je prošlog ožujka s nacionalnom revolucijom počela u Njemačkoj borba protiv Židova, ponovo sam se sjetila toga prijedloga. "Kad bih samo znala odakle Hitleru ta strašna mržnja na Židove!" reče mi prijateljica Židovka u jednom od onih razgovora u kojima smo grčevito nastojali pojmiti što nas je snašlo. Odgovor su nudili programski spisi i govori novih vlastodržaca.

(Iz autoričina predgovora)