Postupno se uvidjelo da iz zauzete molitve i obraćenskog života proizlazi nov milosni život, novo moralno djelovanje, novi etos kršćanina, svijest o njegovu kršćanskom identitetu i ljubav za svu kršćansku tradiciju dobivenu od pradjedova putem Crkve. Takva je praksa počela studente oduševljavati. Tako je nastajalo molitveno ozračje Hagioterapija i otkriće molitve kao bitnog elementa vjerničkog života. Ovo je vodilo k iskustvu vjere i svjesnom crkvenom angažmanu. Polako se razvijao molitveni pokret. Tako je nastalo ime hagioterapija. Ime želi označiti da je Bog jedini svet i da on u svojoj svetosti može liječiti čovjekovu dušu, a s druge strane da postoji u čovjeku neka vrsta svetih predjela njegove osobnosti, kao što su savjest, kreposti, odnos prema Bogu, religioznost, odnosno da je čovjek kao osoba dostojanstven i u tom smislu svet. Čovjek je na neki način nedodirljiv, njega nitko ne smije uništiti, kao što ga nitko ne može ni stvoriti. On je Božje djelo, zaštićen Božjom rukom i vođen Božjim promislom.