Knjiga obrađuje kršćanske pisce koji su pisali na latinskom jeziku. Naime, u razdoblju rimske književnosti nazvanom „stoljeća propadanja“, od 117. – 476. god., upravo zbog idejnoga i formalnog propadanja poganske književnosti, razvija se kršćanska latinska književnost, koja doživljava svoj procvat od 3. do 5. st.

Autor sažeto obrađuje povijesni pregled kršćanske književnosti pisane latinskim jezikom iz toga razdoblja. Pri tome ne donosi sve pojedinosti koje se tiču književnog stvaralaštva pisaca kršćanske književnosti, koje se obično naziva patrologija, već obrađuje značajnije autore navodeći njihova djela, ponegdje odlomke na latinskom jeziku i osnovne podatke iz života pisane ostavštine onih koje nazivamo (crkvenim) ocima i piscima.

Djelo predstavlja doprinos poznavanju vremena prve Crkve i njezinih pisaca, koji su formirali starokršćansku književnost.