Misli

Blaise Pascal

Vječno živo kršćanstvo učinilo je da vječno živi Pascal, a njegove Misli bit će evergreen. Ovo nas može podsjetiti na grafite s berlinskog zida; netko je napisao: Bog je mrtav. Nietzshe. A onda je netko dopisao: Nietzsche je mrtav! Bog. Sve ovo ne govori samo o Božjoj vječnosti, i uzaludnoj nadi u smrt kršćanstva, već i o vječnosti Misli, koje je napisao Pascal, u svojoj dugoj bolesti i agoniji. To su fragmenti jedne katedrale duha, koja će izazivati onu istu mržnju kao i kršćanstvo, ali će trajati vječno. Vječnost ovdje nije nikakvo književno pretjerivanje, već bitno učenje kršćanstva. Zemaljska Pascalova smrt zaustavila je izgradnju te katedrale, koju je kanio izgraditi, nazivajući je Apologie de la Religion cretienne. Jer je svojom konverzijom Pascal svo svoje umovanje posvetio apologiji kršćanstva. Oni koji su hulili na kršćanstvo, morali su se sresti s tim genijem kršćanstva, a Nietzsche je dobro shvatio njegovu veličinu, ali je njegovu vjeru shvatio kao samoubojstvo njegova uma. Ljudske agonije i smrti jedino možemo sagledati u ozračju Golgote, agonije i Kristove smrti, kojom je uništio smrt. Otuda vječnost Pascalova; otuda i duhovna smrt još za života, onih koji ustaju protiv Boga Abrahamova i Jakovljeva, Boga živih, a ne mrtvih.

Miro Glavurtić
(tekst iz Uvoda)
 

  • Nakladnik: Mediteran
  • Biblioteka: Arhe
  • Godina izdanja: 1991.
  • Uvez: Tvrdi
  • Broj stranica: 391
  • Jezik izvornika: Francuski
  • Jezik: Hrvatski
  • Prevoditelj: Zlatan Plenković
  • Dimenzije: 20,5 x 15,0 cm

Vaši komentari

Prijavite se kako bi komentirali!