U napast dolazimo često da život sv. Ivane de Chantal započinjemo opisom njezinih izvanjskih osobina. No nije li i s tog stajališta njezina osoba bogata i plodna? Doista, i to bi bilo dovoljno da ispuni stranice mnogih knjiga.
Kći čestitog i poštenog junaka; nježno voljena zaručnica koja je i sama snažno ljubila svoga muža; dvorska dama naglašene tjelesne ljepote kojom se isticala u otmjenom društvenu; inteligentna žena koja je razborito i postojano upravljala velikim imanjem; brižljiva majka, draga i vrsna odgojiteljica; žena koja je znala iskazati dobročinstvo svakomu tko je bio pogođen kakvom tugom i bijedom; žena koja je mjesecima i godinama bila poslužiteljica; ucviljena udovica koja je znala rasti i u kušnji; ponizna žena koja je sedam godina u svekrovu domu spremno podnosila svakodnevna zlostavljanja grube gospodarice; primjer jednog od najljepših prijateljstava u povijesti Crkve; utemeljiteljica Reda koji se još za njezina života utvrdio u više od osamdeset samostana, usred velikih kušnji i teškoća, različitih žalosti, kuge, ratova i kleveta; trideset godina neumorna u službi duhovnog života svojih "kćeri" u redovništvu i još mnogih drugih; doista "majka" u svim dimenzijama svoga života; vješta u jezgrovitom dopisivanju - objavljeno je više od 2600 njezinih pisama; neumorna putnica za potrebe svojega Reda, spremna na sva odricanja i neudobnosti sve do svoje sedamdesete godine; poštovana i tražena, a da u tome nikada nije nalazila radost, od svih velikaša u Francuskoj i Savoji; cijeloga života smatrana sveticom, a sama se toga, u svojoj iskrenosti, smatrala nedostojnom.
Ne čude li nas ovi navodi, nismo li zatečeni njihovom bujicom i nismo li pomalo nepovjerljivi prema takvim iskazima? Istinsko i jedino životno ogledalo Ivane de Chantal su njezine nutarnje vrijednosti.