Moj put u Santiago

Ankica Cicvarić

!Bližio se moj četrdeseti rođendan, a ja sam sve više osjećala potrebu za odgovorima na neka životna pitanja. Postavljala sam ih sama sebi i u ranijim, prijelomnim fazama života. To su Pitanja koja si svatko u životu, kad-tad postavi. Odgovori na njih su rekapitulacija dosadašnjeg dijela i istovremeno putokaz za daljnji životni hod. Tko sam ja? Tko i kakva osoba želim biti? Jesam li prije dvadeset godina sebe zamišljala ovakvom osobom? Što sam tijekom života razvila, a što još ne ostvarujem onako kako želim i mislim da trebam? Što trebam nastaviti, a što prestati činiti? Što želim činiti?
Svjesna da sam u sredini životnog tijeka, odlučila sam napraviti promišljajuću stanku prije nastavka. Kako nastaviti dalje? Cime označiti samoj sebi prijelaz u novu razinu postojanja? Bila sam svjesna da taj završetak i novi početak u jednom, treba biti poseban. To treba biti nešto što se u životu ne čini puno puta. Taj čin istovremeno treba biti zahvala Bogu na dosadašnjem životu i molba za blagoslov budućega. Nisam se mučila u dvojbama što bi to trebalo biti jer mije Božja milost već na samom početku 2010. godine, ponudila odgovor u vidu novinskog članka o svetištu u Santiagu de Composteli koje 119. put proslavlja jubilarnu godinu! Nakon druge pročitane rečenice sam odlučila: hodočastit ću pješice u Santiago!"

Ankica Cicvarić
 

Vaši komentari

Prijavite se kako bi komentirali!