Poslanica Hebrejima više od ikojega novozavjetnog spisa opisuje Isusa kao velikog svećenika, koji je po muci i smrti prodro kroz nebesa. Bilo je stoga vrlo logično križni put u Svećeničkoj godini utemeljiti na razmišljanjima o Kristu Velikom Svećeniku, kao ishodištu svećeničkoga života i služenja. Premda je nastao u ozračju i okolnostima Svećeničke godine, te je kao takav neminovno usredotočen na promišljanje Gospodinova svećeništva, trajno je aktualan i prikladan za korizmenu pobožnost, jer se upravo pobožnošću križnog puta časti Isusovo velikosvećeničko služenje za spas naroda Božjega.

Usredotočen na lik Velikog Svećenika djelatna u svećeničkoj službi, ovaj križni put je bitno usmjeren k izgradnji crkvenog i obiteljskog zajedništva, kojemu je svećeništvo jamstvo.

Ovaj križni put želi pridonijeti očišćenju Crkve od natruha grijeha kojima mi ljudi nagrđujemo njezino sveto lice. Kao takav iskren je poziv cijeloj Crkvi na žarču i ponizniju molitvu, koja može cijelu Crkvu, po svećeničkom služenju, savršeno združiti s Kristom Glavom.