Ma kakav bio pad čovjeka i njegove sredine, ma kako bio strašan njegov očaj, tako dugo dok je čovjek, njegova mu čovječja narav neprestano govori da život ima smisao. To je, uostalom, jedan razlog radi kojega čovjek teži da se buni protiv sama sebe. Kada bi on mogao bez napora shvatiti smisao života, kada bi bez muke mogao ispuniti svoje konačne ciljeve, nikada ne bi posumnjao u vrijednost postojanja. Ili, kada bi neposredno vidio da život nema ni cilja ni smisla, pitanje se ne bi više ni postavljalo. Ni u jednom ni u drugom slučaju ne bi on bio sebi takva zagonetka.
Naš život, kao pojedinačnih osoba i kao članova jedne smetene i stalno u borbi rase, očevidno nas izaziva da on mora imati smisao. Dio toga smisla još ne shvaćamo. Naša je zadaća u životu da otkrijemo taj smisao i da se uskladimo s njim. Stoga imamo razlog da za nešto živimo. Razvijanje življenja, rastenja i postajanja osobom, jest upravo postepeni porast svijesti nečega što je nešto. To je iz mnogo razloga teška zadaća.

Thomas Merton
(iz Uvoda knjige)