Znatan dio plodnoga i svestranoga djela Stjepana Zimmermanna (1884.-1963.), vodećega predstavnika hrvatske neoskolastike, posvećen je proučavanju hrvatske filozofije i kulture. Pretežito se radi o kratkim studijama ili čak člancima što su nastajali tijekom njegove dugogodišnje karijere sveučilišnog profesora, rektora, akademika, istaknutoga člana Matice Hrvatske, urednika Hrvatske enciklopedije -jednom riječju, jednoga od istaknutijih hrvatskih znanstvenika u međuraću. Premda je i sam Zimmermann običavao manje, a važne, radove istoga predmetnog područja sabrati u jedno djelo, zbog prisilnog umirovljenja i izopćenja iz znanstvene javnosti, štoviše, potpunog ideološkog proskribiranja kršćanske filozofije kao i hrvatske nacionalne misli, to nikada nije mogao učiniti s raspravama što ih ovdje donosimo. Paradoksalno je, ali istinito, da je danas možda i potrebnije nego u doba kada su nastajale, objelodaniti ih hrvatskoj javnosti, jer u ovakvu obliku one pokazuju da je moguće, u usporedbi s misaonom raznovrsnošću smjerova u europskoj filozofiji, skromnim prinosima hrvatske filozofije prve polovice 20. stoljeća, pronaći temelje proučavanja i studija hrvatske filozofije, ali i kritike kulture jedne zajednice. Uz napomene o okolnostima nastanka pojedinih rasprava što ih ovdje donosimo vjerujemo da će ova knjiga pružiti jednu od mogućih niti vodilja ozbiljenja nacionalne filozofijske, ali i općenito humanističke i društvenoteorijske misli.

Ivan Čehok u Pogovoru