Isusovo preobraženje pred učenicima na gori dalo je naslov ovoj zbirci nedjeljnih i blagdanskih homilija: Isus se pokazuje odjeven u svjetlo, a učenike ‘zasjenjuje’ oblak svjetla. Obasjano Isusovo lice govori o njegovu božanstvu. Preobraženi Isus ne pripada ljudskome stanju, čovještvu, nego slavi u koju će ući po smrti i uskrsnuću. Učenici su »zasjenjeni« oblakom svjetla i Božje prisutnosti. Međuprožetošću sjene, svjetla i oblaka evanđelist vjerno oslikava učeničko gledanje i ljudsku spoznaju Božje blizine. Kristov učenik, premda nosi želju za »gledanjem Boga«, ostaje trajno razapet između tame i svjetla, između svijeta i Božjega kraljevstva. »Svijetao oblak«, koji zasjenjuje i ujedno osvjetljuje, govori nam o prisutnosti Nevidljivoga. Možemo mu, poput učenika na gori, čuti glas ali ne i vidjeti ga licem u lice. Tek uskrsnuće, koje je nagoviješteno Isusovim preobraženjem, nudi prijelaz u puninu svjetla i jasnoću gledanja. Bivovanje u svijetu ostavlja nas u iskustvu »oblaka svjetla« koji preobražava našu čežnju i nejasnoću gledanja, usmjerujući nas prema Slavi koju nam je Uskrsli pripravio. Homilije sabrane među ovim koricama ­pomažu nam živjeti liturgiju kao »iskustvo oblaka« u kojem odsijeva Božja slava i pre­obražajna snaga njegove blizine.