Ovi su tekstovi napisani i objavljeni u vjerskom listu "Marija" tijekom četiri godine na zamolbu i poticaj fra Petra Lubine. Rasli su zajedno sa mnom i bivali to što jesu: odraz moje duše, mojih razmišljanja, proživljenih životnih trenutaka, naučenih lekcija. Najčešće sam ih pisala u posljednjem trenutku ne zato što nisam znala o čemu ću pisati, već stoga što sam imala životno potrebnijih, neodgodivih zadataka. Da bih napisala tekst, potrebno je sjesti, otvoriti računalo, pronaći trenutak mira i tišine i dočekati svoj red za rad na računalu. U desetoročlanoj obitelji to je pravo umijeće, pogotovo ako se uzme u obzir i zamor koji u svakodnevnom radu u ordinaciji, rad na računalu ostavi u očima i kostima. Bilo je ranih jutarnjih sati, razmišljanja i hoda u kojima su se rađale ideje, ali trebalo je stati, sjesti, ušutkati djecu i znati što hoću izreći. Možda su baš takve prilike doprinijele da u njima čitatelji prepoznaju dio naše stvarnosti u kojoj još postoje obitelji koje se mole, vole i prihvaćaju život kao najdragocjenjeniji Božji dar. Ako želimo da ih bude i da nas bude, onda udružimo snage, molimo jedni za druge, pogledajmo oko sebe što još treba ovom narodu da opstane u miru i ljubavi na ovom svetom tlu koji se zove Hrvatska.

Autorica