Otkud sam, zašto živim, kamo idem?
Korisno je i spasonosno svakodnevno učiniti jedan korak bliže Bogu, pa makar bio i sasvim mali, a to istodobno znači približiti se sebi i ljudima, osobito onima u nevolji, i konačno, približiti se svemu onom sto nas okružuje što nam je od Boga darovano onako kako On to želi. Kako ćemo to učiniti? Prije svega, tako da se otvorimo djelovanju Duha Svetoga i dopustimo mu da nas prosvijetli svojim svjetlom, da obasja u nama one predjele nutrine koji se još uvijek nalaze u smrtnoj sjeni, tami ili polutami, odnosno u zabludi ili poluistini. A to nam je svima potrebno.
Sto znači dopustiti Duhu Svetom da djeluje u nama? Kako to učiniti? Kako se otvoriti? To znači da se prije svega odreknemo oholosti, samodopadnosti, samodostatnosti i umišljenosti koje nam priječe bilo koji pokušaj približavanja Bogu - Istini. Zatim je također potrebno da se odreknemo lažnog uvjerenja kao ploda umišljenosti koje nam sugerira da sve možemo sami i da sve već znamo. I na kraju, da se odreknemo oholosti koja nam ne dopušta da uopće želimo i tražimo nešto više. Ako pak stanemo na tome gdje jesmo i odlučimo da se nećemo dalje izlagati novim duhovnim naporima, to zapravo znači da ne želimo napredovati u mudrosti Božjoj koja je svakom od nas u svakom trenutku neophodna. Ne napredovati u mudrosti Božjoj znači zastati na putu prema konačnom smislu. A s pravom se kaže: tko ne napreduje, taj nazaduje.

(iz Uvodne riječi)