Nakon stručnih vodiča i studija o Svetoj Zemlji (Adalbert Rebić, fra Miroslav Modrić) te brojnih novinskih i internetskih zapisa s turističkih putovanja i hodočašća, knjiga Dubravke Oraić Tolić Peto evanđelje: Sedam dana u Svetoj Zemlji prvi je suvremeni književni putopis u nas o posjetu biblijskim mjestima i Izraelu. Efektni naslov citat je poznate sintagme Ernesta Renana iz studije Život Isusov.  Peto evanđelje izražava najdublji dojam svakoga putnika koji se uputi na izvorne prostore kršćanstva: čudesnu podudarnost biblijskih tekstova i sakralne arhitekture. Nastajući u dugim stoljećima rušenja i građenja u tri sloja na istim mjestima (ranokršćanske crkve i bazilike između 4. i 7. stoljeća, križarska arhitektura od 11. do 13. stoljeća te raskošna moderna arhitektura 19. i 20. stoljeća) arhitektura Svete Zemlje govori kamenim jezikom Biblije.
Autoricu su na putovanju fascinirala tri fenomena: kršćanska imagologija utjelovljena u arhitekturi, židovski kultovi zemlje, vode, pustinje i sjećanja te začudna isprepletenost triju monoteističkih religija: kršćanstva, judaizma i islama. Naziv "Sveta Zemlja" (Terra Sancta) nije nastao slučajno. Na malome trokutu u starome Jeruzalemu natiskala se na istim mjestima iskonska svetost svih triju abrahamskih religija. U tome je čar i tisućljetna uznemirenost Svete Zemlje. Knjiga je pisana kristalno jasno i čisto, bez velikih riječi i stručne terminologije, ali uvijek s provjerenim povijesnim činjenicama i dubokom kulturološkom podlogom koja prosijava iza malih riječi na velike teme.