Knjiga donosi prikaz izabranih tema kojima se u svojem promišljanju bavi teologija, osobito nakon Drugoga vatikanskog koncila, a koje su postale posebno aktualne devedesetih godina 20. st. i kasnije. Među njima valja istaknuti teme o odnosu vjere i razuma, vjere i znanosti, promišljanja o međureligijskom dijalogu, o činu vjere, o krizi vjere, Bogu koji se katkad čini odsutnim iz vjernikova života, zatim razmišljanje o kršćanskoj molitvi, o smrti, čovjekovoj tjeskobi pred smrću...

Naslov knjige upućuje na autorovu nakanu: obraćajući se prijatelju koji ne vjeruje (ali ne samo njemu), Paglia nastoji pronaći sklad između vjernika i onih koji ne vjeruju tj. između vjernika i tragatelja za istinom. To je posebno očito kad autor obrađuje teme poput međureligijskog dijaloga te odnosa vjere i razuma i vjere i znanosti, pri čemu je vidljiv stav prijateljstva, koji krasi autorovo obraćanje onima koji ne vjeruju. Pritom nijednu od spomenutih tema autor ne obrađuje krajnje iscrpno, ne ulazi u duboka teološka promišljanja konfrontirajući različite teološke stavove, već radije uvodi u spomenute teme i ostavlja prostor čitatelju da o njima dodatno promišlja.

Privlačnosti knjige pridonosi i pripovjedački stil pisanja, za koji se autor odlučio i koji će biti od pomoći i onima koji imaju solidno teološko znanje, kao i onima koji su tek otkrili svoje zanimanje za teološke teme.

(tekst iz Predgovora)