Čitao sam puno knjiga "nedjeljnih propovijedi." Puno puta sam osjetio da to one zapravo nisu. Nego štiva pisana iz nekih kabineta i ureda, ali nisu življene i odživljene s narodom i pred narodom. Neke su nazvane propovijedima, ali, još dok su pisane, bile su namijenjene za knjigu, ili iz nekog drugog razloga jednostavno nisu uspjele. Ovdje nipošto nije tako. Ovo su doista, prave pravcate propovijedi, koje odišu euharistijom, pastoralnom brigom za vjernike, i kad ustreba, hrabrim osobnim svjedočenjem, često i priznanjem vlastitih slabosti i grijeha, radosti i susreta s Bogom živim.
Da, ovo su doista propovijedi.

pater Ivan Ike Mandurić u Predgovoru