O slučajevima dijaboličkog posjednuća napisane su mnoge knjige, ali još nikoga nije zanimalo čuti razmišljanja ljudi pogođenih tom pošašću. Ova knjiga, prema autorovim riječima, ispunjava tu prazninu, jer u nesvjesnome svakoga od nas vrijedi kategorički imperativ: "Vjerujem u ono što doživim". U svjetlu svoga vjerovanja, autor dodaje i ono što je, kao čovjek znanosti i savjesti, imao prilike promatrati, pa čak i uz pomoć sofisticiranih uređaja koje je medicinska znanost stavila i stavlja na raspolaganje znanstvenom istraživaču. Vjeruje da će uz to i ispuniti praznine tih "patnika", budući da te osobe, što je neobično u znanosti, dok su pod utjecajem egzorcizma, doživljavaju potpunu amneziju, tj. uopće se ne sjećaju svojih vrisaka od kojih se ledi krv u žilama, psihomotorne uznemirenosti, fenomena predviđanja ni ostalih pojava koje im se događaju.

(tekst s korica knjige)