Petom knjigom radijskih meditacija Anton Šuljić nastavlja svoja traganja i osluškivanja duhovnosti blagdana i svagdana ostajući trajno na kršćanskoj matrici i na evanđeoskim nadahnućima. Knjiga je naslov dobila po jednoj meditacija za koju autor smatra da u stanovitom smislu odgovara kako temeljnom određenju ovih tekstova tako i njegovim vlastitim propitivanjima, ali i traganjima dobroga dijela čitateljstva.

Radost se obično doživljava vanjskom, da ne kažemo, površinskom pojavom. No, ona, ako je istinska, na površinu uvijek dolazi iz dna bića, iz dna duše. A u tim se dnima može tkati uljuđena duhovnost s ljupkim i radosnim ljudskim licem; duhovnost koja titra na evanđeoskim strunama… Upravo o takvim titrajima autor i piše.

Štoviše, kako i sam navodi, nastojao je da njegov pristup temi bude otvoren i drugim, možda manje konfesionalno obojenim, slušateljima i čitateljima. Dapače, ovi su tekstovi, prema autorovu priznanju, u nekom općem određenju u prvome redu namijenjeni simpatizantima, dakle onima koji i jesu i nisu uvjereni kršćani, koji traže i kopaju… Utoliko ovi tekstovi, kao uostalom i drugi u njegovim knjigama, nastoje biti dijaloški i prema vjernicima drugih denominacija, ali i prema onima koji sebe ne mogu nazvati vjernicima, a koji imaju neku svoju duhovnost i nalaze se na putu traženja.

(Tekst s korica knjige)