O značenju imena raspravljali su nekada učeno i podrobno nominalisti i realisti. Ime je stvarnost, koja se otkriva ili ne otkriva. Reći ime znači osloviti osobu, znači nekome reći "ti", tj. na neki način izjaviti ljubav. Od imena je sazdana ljudska sudbina, ljudska povijest. Stvorenja uđoše u povijest pošto im je čovjek dao ime. "Nomen est omen ", stara je latinska izreka, kojom se ističe značenje imena kao znamena za osobe, narode i naraštaje. Izrečen, taj znamen dobiva svoj puni smisao, riječ postaje tijelo. Neizrečen, on lebdi nad nama kao nada ili prijetnja. Mogli bismo reći: znamen je plamen, bio on ljubav ili mržnja, tajna ili otkrivenje, san ili java.
Ova pregršt pjesama i nešto proze povijest je jedne ljubavne čežnje. Traganje je to za izgubljenim vremenom, za izgubljenom mladošću, za izgubljenom domovinom, traganje za imenom, čežnja koja ostaje živa kao besmrtna vjernost nekome ili nečemu. Traganje je to, zapravo, za osobom i osobama, čije ime ili tajimo ili izričemo, noseći ga u srcu i na usnama. Osoba, izronivši iz ništavila, na poziv Tvorca, nije "ubačena " u bitak i vrijeme da umre. Plamen je to koji ne gasne.

(Autor)