Ovim ogledom pokušavamo zaboravu oteti zlodjela nekih od novovjekih revolucija
odnosno o njima progovoriti s jednog drugog motrišta koje nije uobičajeno. Doduše,
to su tek naznake koje stavljaju humanistički i kršćanski upitnik nad opjevane slavne revolucije (Glorious Revolutions). Jedno posebno poglavlje trebalo bi posvetiti brojnim revolucijama tijekom više od pet i pol stoljeća na britanskim otocima i ukazati na kontinuitet mržnje i zatiranja katolika, na zlodjela i nepravde koja su tamo počinjena
od davne 1492. do danas. Isto tako bi trebalo u novom osvjetljenju prikazati američku, kinesku, rusku i brojne druge revolucije. No u ovom ogledu zaustavljamo se na propitivanju o Francuskoj revoluciji, kao "majci svih kasnijih revolucija", potom o Meksičkoj revoluciji, o Španjolskoj revoluciji (Španjolskom građanskom ratu), o Turskoj revoluciji u odnosu na pokolj Armenaca, o talijanskom Risorgimentu te o Oktobarskoj revoluciji i njenim boljševičkim izdancima na predjelima istočne Europe. To ovdje činimo ne s namjerom da pišemo novu povijest tih revolucija, nego da ukažemo na "razaranje Krista", to jest na onu sastavnicu tih revolucija kojom očituju izričit neprijateljski i mrziteljski naboj prema vjeri, religiji, a navlastito prema Katoličkoj crkvi, njenim vjernicima, svećenicima i ustanovama. Pa i to može biti tek fragmentarno.

(Tekst s korica knjige)