U Ritualu Rimskom, nakon latinskog naslova, nalazi se posveta papi Urbanu VIII, u kojoj Kašić zahvaljuje papi što je, zbog potreba i svećenika i vjernika, Hrvatima dao izvanrednu povlasticu da se Ritual prevede na živi narodni govor koji je više raširen, i time za sve postane bogata riznica. Ujedno Kašić moli papu da se objavi i njegov prijevod Novoga zavjeta. Slijedi još latinska pjesma papi, pa hrvatski naslov, a nekoliko listova dalje nalazi se zanimljiv Kašićev predgovor Blagomu i milomu štiocu. U njemu Kašić najprije opravdava svoj izbor bosanskog jezika, ali poštuje i druge. Zatim naglašava da je preveo čitavu Bibliju, pa biskupi moraju pismeno tražiti u Rimu da se tiska. Zatim govori o načinu pisanja naših glasova latinskim slovima i nabraja pisce koji su slično pisali. Slijedi sadržaj Obrednika i abecedni popis psalama. Dolazi na 82 stranice Kalendar iz Misala rimskoga, to jest novi gregorijanski kalendar, koji je uveden 1582. Zanimljivo je uočiti da Kašić donosi stare hrvatske nazive mjeseci koje i mi danas upotrebljavamo. Slijedi Spovidanje prave vire za istočne kršćane, koje je u hrvatskom prijevodu Kašić objavio dvije godine prije latinskog službenog izdanja. Tek tada dolazi sam obrednik Ritual Rimski, i njegova paginacija 1—450, ali na 4 posljednje stranice nalaze se ispravci, i Kašić zgodno veli na kraju čitatelju da se mora čuditi "što ih nije vele veće" jer slagari nisu znali "našega jezika", pa se Kašić namučio ispravljajući.