Avantura Novih obzora, zajednice kojoj je utemeljiteljica Chiara Amirante, započinje 1991. kad je Chiara odlučila noću odlaziti na stanicu Termini u Rimu kako bi se susretala s mnogim mladima u teškim nevoljama kojima je ulica postala "dom". "Kad sam počela kročiti 'pustinjom' našega divnog Rima i na prstima ulaziti u prebolne priče 'noćnog svijeta'", priča Chiara, "nisam ni slutila da ću susresti  tako golem narod očajnika, usamljenika, odbačenih, prosjaka ljubavi, onih s ožiljcima na duši, izobličenih ravnodušnošću, napuštenošću, nasiljem. Mnoge divne osobe nagrđene zloćom, mnoge mlade željne svjetla, zamamnostima svijeta i strašnim životnim udarcima svedene na stvorove ledena pogleda i kamena srca. Mnoge mladiće u cvijetu mladosti blokirane gađenjem, ledenom egzistencijalnom prazninom i smrtnom tjeskobom!" Tako se rodila zamisao o zajednici za prihvat gdje bi se nudio put izlječenja srca i psihičko-duhovnog preporođenja. U ožujku 1994. Chiara u Trigoriji (Rim) otvara prvu zajednicu za prihvat Novi obzori, gdje stotine mladića koji su već iskusili ono najgore sebe ponovno izgrađuju kroz terapijski rehabilitacijski program što ga je ona osmislila. Odgovor primljenih mladića od samog je početka uistinu iznenađujući. U svibnju 1997. u Pigliu otvara se kuća za odgoj i prihvat koja će postati glavno sjedište Novih obzora. Od 1998. u Italiji se množe zajednice za prihvat, odgojni centri za ponovno uključenje u društvo, društveni projekti i inicijative za promicanje ljudskosti, a 2000. započinju i aktivnosti u inozemstvu, u Brazilu, a onda i u Bosni i Hercegovini. Dekretom Papinskog vijeća za laike 8. prosinca 2010. zajednica Novi obzori postala je Međunarodna privatna udruga vjernika.