Evanđeoska perikopa o Isusovu preobraženju pred učenicima na gori nudi svoj dovršetak u iskustvu silaska s gore. Zakrivenost oblakom Božje objave i iskustvo svjetla ne bijahu dostatni za potpunu spoznaju događaja preobraženja i razumijevanje Učiteljevih riječi o Izlasku koji se imao zbiti. Bilo je potrebno »sići«, odmaknuti se od toga iznimnog događaja i prihvatiti zbilju života »u dolini«. Silazak s gore, shvaćen kao »osiromašenje« i odreknuće od bliskosti s Božjom naravi, slika je Isusova silaska (katabasis) među ljude, silaska koji vodi do iskustva smrti i polegnuća u grob. »Silazak« je Kristov put do potpune preobrazbe po smrti i do Uzašašća k Ocu. Istinsku preobrazbu života i sjaj božanskoga svjetla doživljava svatko tko je spreman s Isusom »sići« u potpunost služenja i predanja, u »suukopanost« u njegovu smrt, koja je Izlazak u novost života. Homiletska razmišljanja, vodeći nas kroz liturgijsku godinu, otvaraju nam evanđeoski »put silaska« kako bismo u naviještenoj Riječi pronalazili Svjetlo koje iz dana u dan preobražava hod zemaljskom dolinom i vodi prema Gori Gospodnjoj.