"Fundamentalna teologija, koja je nakon Drugoga vatikanskog koncila u mnogim središtima teološkog studija bila svedena na jednostavan i površan 'uvod', posljednjih je godina imala takav razvoj da i sama potrebuje 'uvod'. Prestaje tako služnička dimenzija, koja se činila obvezatnom s obzirom na dogmatiku, i ponovno s punim svojstvom ulazi u teološku znanost kao disciplina s vlastitim identitetom i vlastitom metodom. Parafrazirajući Heideggera, moglo bi se reći da se fundamentalna teologija postavlja 'stražaricom' teologije. Ona je budna za ono što se pojavljuje u nutarnjoj teološkoj dinamici te je istodobno pozorna za ono što se  potvrđuje poviješću. Iako s 'plašljivim mislima' i s 'nestalnim namislima', ovaj uvod želio bi naglasiti važnost razumijevanja vjere za vjerničko življenje i nemogućnost potrebe njezinog odgađanja"

Rino Fisichella