Knjiga svećenika Đurice Pardona u šest poglavlja obrađuje suvremenu temu zemlje, koja je sve češće pod pritiskom brojnih ekoloških katastrofa u središtu zanimanja znanstvene, političke, društvene, ali i teološke javnosti. Na proučavanje iskonskoga kršćanskoga, tj. biblijskoga shvaćanja zemlje autora je potaklo i iskustvo Domovinskog rata, u kojem mu je stradalo više rođaka i bliskih prijatelja upravo u obrani vlastite zemlje.

Stoga je u središtu knjige i autorova zanimanja biblijska teologija zemlje, koja shvaća zemlju kao dar ljudima, ali i kao kušnju kojoj su u svojoj slobodi u odnosu prema njoj izloženi njezini stanovnici. No iz dara zemlje proizlazi i zadaća koja se sastoji u brizi za nju i u njezinu obrađivanju u ljubavi, u međuovisnosti čovjeka, zemlje i samoga Boga kao stvoritelja i darovatelja zemlje.

Metoda u obradi zadane teme je biblijsko-teološka, koja pretpostavlja, a ne isključuje dostignuća povijesno-kritičkih metoda. Autor koristi i važne hebrejske pojmove, prije svega pojma zemlje, u mjeri koja ne opterećuje tekst, ali koja mu daje težinu i ozbiljnost.

Ne ulazeći u ne toliko bitna razglabanja o tekstu, autor je usmjeren na sadržaj i poruku, koju analizira na nov, svjež i zanimljiv način, tražeći oslonce i poveznicu za suvremenoga čovjeka i utemeljujući tako čovjekov teološki stav prema zemlji.

(tekst s korica knjige)