Zablistala je kao sjajna zvijezda na svodu, rasipljući stoljećima svoj raskošni i čisti sjaj . . .
- Klara, nositeljica Svjetlosti.
Zatvorena iza zidina Sv. Damjana punih 40 godina, sagorijevala je na žrtveniku Raspete Ljubavi.
Toma Čelanski, suvremenik i duhovni sin sv. Franje Asiškoga, u ovom je Životopisu sv. Klare, svojini lapidarnim stilom i izrazom, punim svježe metaforike i plastičnosti, dočarao prizore serafske zajednice, u kojoj je prisutan onaj prvotni, izvorni duh kršćanstva - ljubav, koja je iskrena do suza i koja nas zadivljuje.
Iako je prošlo više od 700 godina od Klarine smrti, ona je i danas živa i prisutna: po svome duhu, djelu i poruci, po svojim sestrama - duhovnim kćerima, koje preuzimaju njezinu ulogu - Kristove pomoćnice u djelu Otkupljenja; koje svojim molitvama i patnjama, svojim potpunim žrtvenim predanjem pomažu oko duhovnog preporoda Svijeta. Po mističnome sjedinjenju s Bogom, po ljubavi, obuhvaćaju svako stvorenje.
A ta je ljubav najbolji uvjet za stvaranje bratstva, novog humanizma.
Ona je veliko svjetlo koje se ne može pogasiti. A potrebno je suvremenom čovjeku, da mu osvijetli put prema Eshatonu, prema Vječnosti.