Danas više nema nikakve dvojbe: Haaški tribunal, takozvani ICTY, osnovan odlukom Ujedinjenih naroda da u njihovo ime sudi za ratne zločine počinjene u razdoblju od 1990. do 1995. na prostoru bivše Jugoslavije, bit će još dugo u hrvatskom političkom životu i hrvatskoj političkoj povijesti izazovna tema, kojoj će jedni pristupati racionalno, rigoroznom znanstvenošću, na temelju međunarodnoga prava, a drugi emotivno, na temelju vlastitih iskustava i osvjedočenja. Ali, kakav god taj pristup bio, danas je to sve izglednije, zaključak će i u prvom i u drugom slučaju biti isti: da je taj sud, politički manipuliran iz tajnih ali prepoznatljivih međunarodnih krugova, postao (i da će to zauvijek ostati) pojam, inkarnacija, upravo školski primjer anti-pravde i nepopravljiva sramota i Ujedinjenih naroda koji su ga osnovali i Europske Unije, koja ga priznaje i prihvaća samim time što svoje odluke donosi respektirajući njegov "pravorijek", iako i njenim dužnosnicima mora biti jasno, da su procesi pred njim daleko od pravne regularnosti ne samo s obzirom na klasično rimsko pravo nego i na reformiranu anglosaksonsku varijantu prava i pravosudne prakse.