Ivo Nižić gostovao u sklopu programa "Večer u knjižari" u knjižari Verbum u Zadru

Ivo Nižić, glazbeni pedagog, skladatelj i dirigent, umirovljeni profesor Sveučilišta u Zadru, gostovao je u srijedu 1. srpnja na susretu "Večer u knjižari" u knjižari Verbum u Zadru, a programom je moderirala Ines Grbić. Trideset je godina orguljaš i zborovođa u crkvi sv. Mihovila u Zadru. Kao skladatelj, Nižić je uspješno, za što je dobio niz priznanja i nagrada, integrirao tradicijsku zavičajnu glazbu što oduševljava publiku iz cijelog svijeta. Od 1993. do 2009. godine je nositelj kolegija "Glazbena kultura i Metodika nastave glazbene kulture" na Sveučilištu u Zadru, a tema njegovog habilitacijskog rada iz muzikologije pod mentorstvom Jerka Bezića je "Crkveno pučko pjevanje u Preku do 1960-ih godina 20. st.". "Kao učitelja glazbe moj doprinos metodici je što sam dokazivao da bismo trebali počinjati s materinskom glazbom. To su uspavanke, brojalice, molitvice pa sam studente poticao da na selu i gradu na melografski način skupljaju što im se daje u obitelji kao folklornoj jedinici. U vrijeme kad globalizam uništava klasične pojmove i tradicionalne vrijednosti, materinska glazba je brana rodnim ideologijama. Treba spoznati tu vrijednost i bogatstvo, kao kad se pronađe slika iz 16. st. Samim time što je iz 16. st., već je vrijedna. I onda to odbaciti!? To je besmisleno, zanemariti starinu glagoljaškog pjevanja“ upozorio je Nižić, ustvrdivši kako je ukinut niz glagoljaških napjeva koji su stoljećima živjeli u Srednjoj Dalmaciji, što se u tolikoj mjeri nije dogodilo u Južnoj, na Braču, Hvar. „Glagoljaško pjevanje je specifično pjevanje. Tu je puno melodije. U klapskoj pjesmi može se naći nešto od glagoljaškog pjevanja. Ton je specifičan, dobiva se posebnim zrakom, ima dozu nazalnosti, a nazalan ton je prodoran ton. Glagoljaško pjevanje je bogatije ritmom, melodijom, oblikom i harmonijom. U radu sam dokazivao kako crkvena glazba ima više komponenata nego sve glazbe koje su u udžbenicima“ rekao je Nižić. Autor je tri scenska pasionska oratorija: "Svit za spasom vapije", "Križina" i "Zadnja postaja". Kajanje i praštanje su eminentno religiozni činovi, gdje je veza s Bogom zagarantirana. To ne može svatko, smatra taj profesor crkvene glazbe. Osobito mu je stalo do toga da Crkva kao zajednica pjeva, a to se doživljava kod glagoljaškog pjevanja. Nižić ima glazbene diplome s Odsjeka za glazbu pedagoške akademije u Zagrebu i Instituta za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" KBF-a Sveučilišta u Zagrebu. Sa svim zborovima koje je vodio osvajao je nagrade na državnim natjecanjima, pa i sa školom koja nije imala tradiciju dječjeg zbora. Desetljećima je podizao kulturu zapuštenih mjesta u zadarskom zaleđu. Prije polaska u školu, djeca su morala čuvati ovce, a na paši bi svirali "Čarobnu frulu", poučeni onim što im je prenio prof. Nižić; 1987. Godine dobio je najvišu državnu nagradu kao najbolji glazbeni pedagog u Hrvatskoj. Osnovao je Akademski zbor Sveučilišta u Zadru i Mješoviti pjevački zbor Condura Croatica – Zadar 1998. godine, a nastupio je i  pred sv. Ivanom Pavlom II. u Vatikanu. Condura je sljednik prvog akademskog zbora u Zadru kojeg je Nižić osnovao 1994. g. na zadarskom sveučilištu, podignuvši kulturnu i akademsku razinu grada angažmanom studenata pjevača u tom zboru.