BOŽE VUKUŠIĆ rođen je 10. travnja 1962. u mjestu Šestanovac, u Dalmatinskoj zagori, gdje je završio osnovnu školu, dok je srednjoškolsku naobrazbu stekao u Zagrebu. Za vrijeme studija na Kemijsko-tehnološkom fakultetu u Splitu  objavljivao je novinarske priloge u splitskoj Omladinskoj iskri, zagrebačkom Poletu i beogradskoj Mladosti. 1983. godine prekinuo je studij i otišao u SR Njemačku, gdje je zatražio politički azil i počeo surađivati u londonskoj Novoj Hrvatskoj. Uskoro je pristupio Hrvatskom državotvornom pokretu (HDP) i inicirao osnivanje europskog uredništva neslužbenog glasila HDP-a Hrvatski tjednik, čije je sjedište bilo u Australiji. Bio je optužen za organiziranje protuudbaškog udara u kojemu je 7. kolovoza 1983. u Karlsruheu smrtno stradao jedan Udbin agent. Tri je godine proveo u samici istražnog zatvora Stammheim pokraj Stuttgarta, a na koncu je osuđen na doživotnu robiju.
Iz zatvora je surađivao u nizu iseljeničkih publikacija, a posebice zapažene članke objavljivao je tijekom druge polovine 1980-ih godina u Hrvatskom tjedniku iz Melbournea. Iz zatvora je pohađao dopisne studije suvremene povijesti, politologije, sociologije, psihologije, filozofije, komunikologije i engleskog jezika na sveučilištima u Stuttgartu i Hagenu. 1987. imenovan je pročelnikom Odjela za politička i načelna pitanja. U toj je ulozi zagovarao podršku nacionalno-osloboditeljskom pokretu u Domovini kojega je predvodio dr. Franjo Tuđman. Vukušić je, na zahtjev Hrvatskog društva političkih zatvorenika (HDPZ) i uz podršku vrha novostvorene hrvatske države, nakon sedam godina i osam mjeseci zatvoreništva, 16. ožujka 1991. oslobođen iz zatvora.
Po povratku u Hrvatsku, pristupio je Zboru narodne garde (ZNG) kao zapovjednik jedne jedinice za posebne namjene, a potom je radio u Službi za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) i Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS). Radio je i u državnoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, gdje je vodio projekte osnivanja istraživačkih centara u svim županijama, otkrivanja i istraživanja masovnih grobnica te je bio tajnik Vijeća za utvrđivanje žrtava državnog terora SFRJ u inozemstvu. Kao službenik Komisije vodio je prikupljanje dokumentacije i podataka o likvidacijama hrvatskih političkih emigranata u inozemstvu i prijenos njihovih posmrtnih ostataka u domovinu.
Autor je publicističkih uspješnica Tajni rat Udbe protiv hrvatskoga iseljeništva (2001., 2002.) i Tajni rat Udbe protiv hrvatskih iseljenika iz BiH (2002.),  i fotomonografije Bleiburg memento (2005., 2009.). Suautor je knjiga Bruno Bušić - branitelj hrvatskoga identiteta (2000.), Čuvari bleiburške uspomene (2003., 2005.), Bleiburg - tragedija i nada (2008.).
Bože Vukušić je oženjen i otac je troje djece.