Pisac nalazi korijene euharistijske gozbe u židovstvu Isusova vremena te stoga euharistiju tumači poglavito u svjetlu židovske pashalne večere kakva je bila i Isusova posljednja večera. Židovska pashalna večera jest pralik kršćanske euharistije. Tu se nalaze židovsko-kršćanske poveznice koje mogu biti polazište za međureligijski dijalog. Pokazuje potom koju je ulogu euharistija imala u životu ranog kršćanstva te što o euharistiji uči Drugi vatikanski koncil.
Raspravi o euharistiji pisac dodaje prikaz povijesti Križnoga puta, opis Golgote ili Kalvarije, mjesta Isusova raspeća, te raspravu o ranim židovskokršćanskim znakovima za Isusa i o križu.