Teorija »umjetnost radi umjetnosti« (L'art pour l'art), uza sve stranputice, pomogla je da ljepota postane neovisna vrijednost, ili bolje, da se umjetnost shvati kao posebno »djelovanje duha« (demarche de l'esprit«), različito od znanstvenog, filozofskog, teološkog ili moralnog. Ali to ne znači da umjetnost može povrijediti moralne zasade (Verletzung der Sitte), kako je pisao austrijski dramaturg i romanopisac Hermann Bahr1. Umjetnik i čovjek mogu biti odijeljeni u logici i spoznajnoj teoriji, ali ne u stvarnosti, jer bi to vodilo k dezintegraciji (potpunom raspadu) ljudske osobe, budući da je i umjetničko stvaranje uključeno u poredak...