Zovem se Jehudah ili kako vam je poznatije Juda. Juda Keriotski ili čovjek iz Kerijjotha, dakle grada u državi Juda, koju je trinaest stoljeća prije moga rođenja osnovao također Juda sin Jakovljev. Bilo je to upravo nakon izlaska iz Egipatskog ropstva.
Moji praoci bili su najugledniji i najmoćniji hebrejski rod koji je za boravka u pustinji, kako Knjiga kaže, imao više od sedamdeset i četiri tisuće muškaraca, i ako je to istina onda morate priznati da je to za svako vrijeme dojmljiv broj.
Bilo kako bilo, moj se rod stabilizirao od rijeke Jordana na Istoku do Sredozemnog mora i od Simeona na jugu do Dana i Benjamina na sjeveru, pozamašan prostor, kako vidite, u ono nesređeno i nemirno lutalačko doba, i trebalo je mišica, mačeva, lukavosti i odlučnosti da se to sačuva i napokon sredi za naraštaj koji se brzo rađa i zauzima svoja mjesta.
A i Jahve nas je volio. Dopustio nam je prednost kada je Jozua dijelio zemlju, mi smo imali čast da mu prvi prinesemo žrtve, prvi započnemo boj u njegovo ime i slavu, kao i niz vama manje zanimljivih pojedinosti.