Deus caritas est, Bog je ljubav, nastupna je enciklika pape Benedikta XVI.. Joseph Ratzinger je već otprije svrstan među najveće suvremene teologe, a to dolazi do izražaja i u ovoj enciklici.
Papa preuzima temu iz Prve Ivanove poslanice (14,6): Bog je ljubav, i tko u ljubavi ostaje, u Bogu ostaje, i Bog u njemu, i obrađuje ju u dva dijela.
U prvom dijelu enciklike papa filozofski, filološki i teološki obrađuje pojam «ljubav» te polazeći od starogrčkog pojma «eros», koji označava poglavito tjelesnu ljubav, analizira različite oblike ljudske ljubavi. Svoje razmatranje uzdiže na koncu do nadnaravne ljubavi između Boga i čovjeka.
U drugom dijelu enciklike papa naglašava da Crkva treba izvršavati zapovijed ljubavi koju je dobila od svog Učitelja, Isusa Krista. Ona to čini preko karitativne djelatnosti, započete još u prvim stoljećima svog postojanja u obliku službe pomaganja potrebitima koja se zvala «diakonia». Nakon ukazivanja na neka pogrešna shvaćanja karitativnog rada Crkve tijekom povijesti, u okviru čega podsjeća na dugu i plodnu tradiciju socijalnog nauka Crkve, papa pojašnjava što bi on uistinu trebao biti, te encikliku završava poticajem na molitvu kojom karitativni rad treba biti nadahnut i hranjen.