Među velikim misticima Kristove Crkve izdiže se i lik klarise kapucinke sv. Veronike Giuliani (1660.-1727.), rođene u Mercatellu, u srednjoj Italiji, koja je tako vjerno odrazila i u svome životu proživjela lik Raspete Ljubavi.
U svome nam Dnevniku, koji po prvi put objavljujemo, u skraćenom obliku, u našem hrvatskom izdanju, očituje svoje izvorno mistično iskustvo, bogatstvo svoje patničke duše, koja je žarko ljubila Boga i zbog te ljubavi podnosila tolike patnje za mistično Tijelo Njegovo; koja je - imajući iskustvo Apsolutnoga (uz dar stigmatizacije) - svojim molitvama, žrtvama i groznim patnjama spašavala Crkvu i Svijet.
Veronikin stil je dinamičan. Putem naracije iznosi svoje ispovijesti, koje postupno-putem gradacije - poprimaju sve ozbiljnije i zrelije akcente. Za svoja duhovna-mistična stanja pronalazi slikovite usporedbe. U svojoj je formi mistične učiteljice kada zbori o božanskim atributima, kada prenosi tajne Božje.
Franjevački kristocentrizam, baziran na misteriju i stvarnosti Betlehema, Kalvarije i Euharistije, dolazi do izražaja, kao i Franjin zanos za prirodom; za tako jasnom nazočnošću utjelovljenoga Boga u čitavom Svemiru. Divi se Božjim djelima stvaranja i otkupljenja, usmjerena prema konačnom Cilju - eshatološkoj gozbi ljubavi.