O. Ivan Josip od Svete Terezije, sin vrlo ugledne portugalske obitelji 17. stoljeća, rodio se u Lisabonu 1657. Ušao je u karmelićanski samostan u Rimu gdje je u 24. godini položio zavjete, a zatim sjajnim uspjehom dovršio filozofske i teološke nauke.
Premda o njegovom kasnijem životu malo znamo — kaže jedan francuski prevodilac njegova djela — sa sigurnošću možemo reći da ga je proveo u znaku Euharistije. Proučavajući cijeli svoj život Sveto Pismo, kao i djela velikih teologa, razmatrajući, moleći, on je neobično duboko prodro u Isusovu ljubav za nas u Euharistiji. Kao rezultat toga napisao je i izdao najprije na talijanskom (1690.) djelo pod naslovom "Finezze di Gesu Sacramentato verso l' itomo, et Ingratitudine del uomo verso Gesu Sacramentato" (Domišljata Isusova ljubav u Euharistiji i ljudska nezahvalnost prema Sakramentalnom Isusu) a zatim (1722.) njegov prijevod na portugalskom. Djelo je već kod prvog izdanja svratilo pažnju pobožnih duša i slavnih teologa te je doskora doživjelo svoje drugo i peto izdanje, a zatim svu silu prijevoda na drugim jezicima.
Duboka vjera i žar kojim bukti ovo djelo prema euharistijskom Isusu bilo je uistinu sposobno da takne i najtvrđa srca, i uz odredbe i nauku Crkve, njemu se osobito ima zahvaliti što je val duboke pobožnosti prema Euharistiji zahvatio poreformnu Europu.