Zamisao o ovom djelu javila mi se 1979. godine. Svom voljenom kumu i izdavaču Eniju Silveiri izložio sam bio zamisao o knjizi koja bi za naslov imala Vjeru u socijalizmu. Njezino je ostvarenje zahtijevalo put u socijalističke zemlje, kako bih stupio u doticaj s kršćanskim zajednicama što žive u materijalističkom, odnosno ateističkom društvenom poretku. Najzad su me nebrojeni poslovi odvraćali od te ideje, između ostalog i zato što je njezina provedba odveć skupo stajala.
Neposredno nakon pobjede sandinističke revolucije, pastoralni centri koji djeluju u Nikaragvi uputili su mi poziv da vodim susrete i duhovne vježbe, navlastito sa seljacima. Putovao sam tom zemljom dva do tri puta godišnje da bih potaknuo na duhovna predahnuća, održao tečajeve iz biblijske inicijacije i pripomogao kršćanskim zajednicama u ostvarivanju vjerskog i političkog kompromisa. Pod pokroviteljstvom Centra za odgoj i agrarno unapređenje (ČEPA) sačinio sam program za sedam pastoralnih susreta u El Cruceru, s gorštacima Diriambe. Na tim sam se putovanjima približio svećenicima što rade u službi narodnog režima Nikaragve. Pozvan sam bio da 19. srpnja 1980. službeno pribivam komemoracijama u povodu prve godišnjice revolucije. Noću tog istog dana, otac Miguel D'Escoto, ministar za vanjske poslove, doveo me u kuću Sergija Ramireza, sadašnjeg potpredsjednika republike. Tada sam zapravo po prvi puta razgovarao s Fidelom Castrom, kojeg sam bio onog jutra vidio na narodnom zboru kada je držao govor.