Životnu povijest sv. Franje Asiškoga  Hesse hotimice oslikava u le gendarnom tonu predaje kakav je zatekao u srednjovjekovnoj biografiji o sv. Franji Tome Čelanskoga, Bonaventure i u tada najnovijim prikazima Henryja Thodea i Paula Sabati era.
Tijekom više od 80 godina ta mala monografija nije bila ponovno tiskana. Hesse je njezino objavljivanje ocijenio kao „lagahno djelo, napisano u mladačkom entuzijazmu s nepripravljenošću i smjelošču na koje se više ne bih rado podsjećao". No kritika je to djelo primila s oduševljenjem. „Neue Ziircher Zeitung" tada je napisao: ,,U pučki ra zumljivu, no ujedno snažnu i k tomu pjesničkom jeziku, kojega ton hotimice zvuči poput onoga iz Svetoga pisma i iz legendi, Hesse daje na temelju oskudnih povijesnih svjedo čanstava iznimno zornu sliku svoga omiljenog sveca."
Godine 1905., u prigodi prijevoda na njemački „Cvjetnoga vijenca svetoga Franje Asiškoga", Hesse se ponovno latio te teme pa je u listu „Munchner Zeitung" o njoj iz-vijestio bez hagiografskoga pripovjednog stila. Legenda „Cvjetna igra — Iz djetinjstva sve-toga Franje Asiškoga" iz godine 1919. jest naprotiv izmaštana te više pokazuje Hesseovu sposobnost uživljavanja u toga čovjeka koji nije mogao činiti ništa polovično i koji nije propovijedao „nikakve opomene ni propise kojih se sam ne bi bio svakodnevno pridržavao, tako da je njegov primjer nosio i podupirao ono što je naučavao".