"Ako ću ikada pisati o ovome logoru, tad će to biti povijest Božjih čudesa u njemu. Opisat ću kako se Bog objavljivao kroz patnje i nevolje. Kako je po bolima i suzama izgrađivao duše. Kako se kao rijeka razlio u svetištima naših duša i nije dao da ga izgubimo usred strašnih zala i teških grijeha.
Ne, nikada iz moga pera ne bi mogle poteći riječi mržnje. Ili prijetnje. Ili osvete. Zašto? Zato, jer je zakon ljubavi duboko upisan u mojoj duši. Upisala ga je u njoj ruka Učitelja iz Nazareta, i trag Njegove ruke još je uvijek tu.
Jest, opisat ću jednom život u našem logoru bez traga mržnje, bit će to dokument vremena. Značajna stranica u novovjekom martirologiju Crkve. Najljepša stranica u borbi za svetu Hrvatsku."

Marica Stanković proslavila se braneći na montiranom procesu bl. Alojzija Stepinca, a također i na svom suđenju kad je nakon presude kojom je bila osuđena na 5 godina zatvora povela pjesmu "Christus vincit".
Izdržavajući zatvorsku kaznu u ženskom logoru u Slavonskoj Požegi vodila je ovaj svoj izuzetno zanimljiv dnevnik.