Sastavljanje tematske antologije hrvatske poezije o iseljeništvu prvi je pokušaj u nas da se iz čitavog povijesnog slijeda hrvatske poezije izdvoje one pjesme i oni pjesnici koji su zahvatili značajnu temu naše književnosti — iseljeništvo. Koliko je pokušaj provokativan, toliko je i težak, jer se često tematska okosnica nekog pjesniškog djela u nekim svojim dijelovima odvojila od Čvrste tematske strukture iseljeništva, zahvaćajući i druge duhovne prostore — ponajprije putovanje kao duhovnu avanturu, odiseju kao mamac za osvajanje novih predjela i horizonata. Uz motiv iseljeništva kao temeljnog u sastavljanju ove antologije, valjalo se ponekad zadržati i na onim pjesmama koje su obrađivale domoljublje, zavi-Čajnost, odlazak na tuđa ratna bojišta, bijeg pred okupatorom, borbu za nacionalno oslobođenje, no trebalo je — koliko god je to bilo moguće — izbjegavati proširenje tematskog okvira ovako zadane antologije.
Antologija je obuhvatila poeziju od samih početaka do danas, te što se tiče same teme, čini se, da nema imena koje nije zastupljeno u ovoj antologiji, a da to ime ne znači istovremeno i vrijednost u hrvatskoj poeziji. Jedna od osobitosti ove antologije jest obogaćivanje naše poezije pjesama koje su mnogi antologičari zanemarili, mada one po svojim vrijednostima spadaju u antologijske pjesme cjelokupne hrvatske poezije.