Ovaj povijesni roman ocrtava karakter i posljedice odnosa Hrvata i Srba od stvaranja zajedničke države krajem Prvog svjetskog rata pa do raspada Jugoslavije 1991. godine. Pri tome se ističu:
- bitne razlike u mentalitetu Srba i Hrvata, uslijed različitih povijesnih okolnosti, kao i različito shvaćanje zajedničke države. Srbi je uvijek shvaćaju kao Veliku Srbiju s njihovom dominacijom nad ostalim narodima, od kojih neke ne priznaju (Makedonce i Crnogorce), a Hrvate pokušavaju pobiti ili 'posrbiti'. Hrvati samo traže ravnopravnost u zajedničkoj državi ili samostalnost;
- odnos Hrvata i Srba kulminirao je tragičnim ishodom za oba naroda u Drugom svjetskom ratu (Jasenovac i Bleiburg), dokazujući nemogućnost suživota u zajedničkoj državi.
Analiza knjige navodi na zaključak da svaki pojedinac, narod ili država, koji svoj ego izgrađuju na mržnji, šovinizmu i sili prema drugima, ide k vlastitom samouništenju. Ili, kako reče P. P. Njegoš: "Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom". Povijest je puna primjera, koji ovo dokazuju. Poznavanje povijesti oslobađa nas od predrasuda, mržnje i nasilja.

Autor