Govorimo li, dakle, o Isusovoj nauci odnosno misli, to se ne zasniva na predožbi o kakvom općevažećem, idealnom sustavu misli koji je moguće bilo komu rasvijetliti. Naprotiv, misli se imaju shvatiti kao ono što jesu u konkretnoj situaciji čovjeka koji živi u vremenu: kao tumačenje vlastite egistencije što se nalazi u kretanju, u neizvjesnosti, u odluci.
Rudolf Bultmann, iz Uvoda

Bultmann tumači Isusa kao povijesnu osobu, Židova, koji svojim sunarodnjacima Židovima, a imajući uvijek na umu davne oslobodilačke predaje i uspomene te nesnosnu aktualnu zbilju, obećaje i naviješta izbavljenje iz (rimskog) ropstva. No Isus, podrazumijevajući i sam zatečeno epohalno stanje, misli onkraj pukog povijesnog oslobođenja i onkraj vlastita etnosa, naviještajući mesijansku zbilju s kojom je istobitan; naviještajući Božje kraljevstvo.
Ante Stamać, Vijenac

Rudolf Karl Bultmann (1884.-1976.) jedan je od najznačajnijih teologa prve polovice 20. stoljeća. Svoju je teologiju gradio u dijalogu s velikim njemačkim filozofom Martinom Heideggerom. U svome je radu pokušao izvršiti demitologizaciju Evanđelja.