Knjiga je zapravo dnevnik života mladića iz mjesta Kijeva koji je u kolovozu 2001. godine imao tešku prometnu nesreću i pao u komu. Njemu za ljubav, kako kaže autorica, koja je i medicinska sestra, napisala je taj dnevnik i moli Boga da ga Ivan pročita. Na osnovu stvarne tragedije, autorica obilježava dnevne događaje u ime mladića, prije nesreće, u tijeku liječenja u splitskoj bolnici, odlazak u Krapinske toplice te u bolnicu Sestara milosrdnica u Zagrebu, u kojima se liječnici bore za njegov život, kao i sve ono što se svakog dana događalo s Ivanom od 9. srpnja 2001. godine, kada se raduje pobjedi Gorana Ivaniševića u Wimbledonu, te susretima s djevojkom Emom do 16. kolovoza, kada je zbog prometne nesreće teško stradao i u jednom trenutku mu život stao. Nakon teške operacije, prebačen je u sobu za intenzivno liječenje. Dnevnik je pisan svaki dan i u njemu se iznosi sva skrb drugih i volja za životom do 22. srpnja 2002. godine kada je napokon otpušten iz bolnice kući, obitelji koja se nastavila brinuti o njemu.

(iz recenzije)