O blaženiku Katoličke Crkve, kardinalu dr. Alojziju Stepincu napisane su brojne knjige, feljtoni, članci, vođene su i vode se brojne rasprave, snimljeni su brojni filmovi. Različiti autori imali su razičite pristupe opisivanju osobe i djelovanja kardinala Stepinca, sa i bez ideoloških predrasuda, objektivno i subjektivno.
Za vrijeme postojanja totalitarnoga komunističkog sustava na području današnje Hrvatske o bl. Stepincu uglavnom se pisalo u negativnom kontekstu. To je bio službeni stav Komunističke partije koji su potom, i redovno i revno, u javnost plasirali brojni novinari, partijski društveno-politički radnici i poslušnici, različiti publicisti, marksistički znastvenici, kao i djelatnici tajnih političkih policija, prvo OZN-e, potom UDB-e te na kraju SDB-a. Partijski novinari u SFRJ-u uglavnom su se pozivali, pišući o bl. Stepincu i o Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, na pojedine dijelove sudskog spisa sa suđenja bl. Stepincu održanog od 30. rujna do 11. listopada 1946. Ti su dokumenti dugo bili dostupni isključivo politički podobnim novinarima.
Osim spisa nastalog u sudskom procesu različiti dijelovi komunističkog sustava stvarali su dokumentaciju o bl. Stepincu i Crkvi u Hrvatskoj. U svakom slučaju, istraživačima je zanimljiva dokumentacija koja je nastala djelovanjem političkih tajnih policija bivše Jugoslavije, prvo OZN-e, a potom i UDB-e. I danas je to arhivsko gradivo, čiji je dio s pravom, zbog zaštite osobnih podataka osoba koje se u njemu spominju, zaštićen oznakom tajnosti.

(tekst iz Uvoda)